Običaji i tradicija božićnih blagdana u Dalmaciji

 Običaji i tradicija božićnih blagdana u Dalmaciji

Za vrijeme adventa tj. došašća uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, izrada jaslica, odlaska na misu polnoćku, pjevanja božićnih pjesama, darivanja, priprema hrane i pečenja kolača, izrada čestitki, sijanja pšenice... vrijeme u kojem predvladavaju osjećaji iščekivanja, nade, čežnje i ljubavi.

Službenim početkom Adventa smatra se Dan svetog Andrije koji se proslavlja 30.studenoga. Bio je to dan kada se djevojkama proricalo o budućem ženiku i o sudbini, a ponekad se radilo i tumačenje snova. Prema pučkim vjerovanjima, početak Adventa je bio blagdan svete Kate koji je označavao i kraj jeseni: „Sveta Kata snjeg na vrata“ i početak zime. Važan dio adventa su i crkveni blagdani uz koje postoje brojni običaji u Dalmaciji u hrvatskom narodu. U ove dane ugurali su se i dva blagdana posvećena poljoprivredi. To su blagdan Svetog Ambrozija ili Ambroza 7.prosinca zaštitnik pčelara i blagdan Svetog Špiridijuna ili Spiridona 14.prosinca zaštitnik maslinara. Iako su ciklusno već u zimskome periodu, oni su po svome sadržaju još uvijek jesenski blagdani. Djetinjci, tradicijski obiteljski običaj u Dalmaciji. Održava se prve nedjelje Adventa kada se, zbog tobožnjih prijetnji starijih, djeca otkupljuju darujući roditelje. Običaj je dio cjeline s istovjetnim otkupom majki (materice) druge nedjelje Adventa tj. Očeva (oci, očići) treće adventske nedjelje. Među ove običaje koji odlikuju vrijeme došašća su i: Materice koje se obilježavaju na treću nedjelju došašća, poznatu i kao Gaudete ili Radujte se, te Očići koji potom slijede na četvrtu nedjelju došašća. Spomenimo kako se uz njih veže i sličan običaj – Djetinjci koji budu na drugu nedjelju došašća.  A kolika je „cina“? Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se razlikuje od podneblja do podneblja, a pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima. To je, kako mu i sam naziv kazuje, "ženski dan" u godini. Tada se djevojke i žene „cine“ (cijene) muškarcima, da ih daruju i časte. Uoči Materica navečer momci i mlađi oženjeni ljudi idu od kuće do kuće noseći rakiju i mezu kako bi počastili ženski svijet. Kad bi malo popili i popričali, djevojke i žene davale su im određenu količinu duhana u listu. To je bila „cina“ (cijena). 

Za vrijeme blagdana žene su darivale i bajame, smokve, vino, rakiju, suho meso. Tada su se obvezno sastajali oni mladići i djevojke koji su o Božiću odlučili stupiti u brak. Tom prigodom majke i bake pripremaju veliki svečani ručak koji okuplja svu njihovu djecu i unučad, a nazoči i najbliža rodbina, te se zapjeva i zaigra. U Trogirskoj zagori je bio običaj slaviti „Osminu“ koja se slavi osmi dan prije Božića, pucalo se iz mačkula, zvona su zvonila, pekle su se fritule. 

Dani Došašća ...

Na dan svete Barbare 4.prosinca počinju božićni ophodi; na blagdan svetog Nikole 6.prosinca darivaju se djeca. Središnji crkveni blagdan adventskog vremena je blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije slavi se 8.prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476.godine. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. 08.prosinca 1854.godine. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa. Na 13.prosinca pada blagdan mučenice i zaštitnice očiju svete Lucije sije se pšenica i darivaju djeca; na blagdan svetog Tome Apostola (Tucin dan, Tučin dan)  počinju velike pripreme za Božić poput pečenja božićnog kruha i klanja prasca kako bi za Božić imali svježeg mesa: „Sv.Toma ubij prajca doma“;  24.prosinca je Badnjak, na Badnje jutro i dan obilježava post, priprema hrane za Božić, ali i škropljenje blagoslovljenom vodom svih ukućana, domova, štala, stoke, voćnjaka, maslinika i slično. Na sam Badnjak ukućani su se rano ustajali, a žene bi od ranog jutra pripremale obilje svakojake hrane, nemrsni objed za badnjak, najčešće bakalar, tradicionalno jelo koje se posebno pripravlja u Dalmaciji „na bijelo“ i „na crveno“. Potom bi pospremile dom i napravile kolače za božićni ručak budući da se na Badnjak posti. Osim kolača žene bi radile i fritule ili uštipke koji bi se jeli uvečer na sam Badnjak. U selima muškarci bi za to vrijeme nahranili stoku koja je trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina. Osim brige oko stoke, muškarci su pripremali i drva za ogrjev. Badnjak je zapravo panj, a u Dalmaciji se nekoć sjeklo maslinovo drvo. Badnjakom bi se kružilo oko kuće, a priliku da ga nosi imao je najstariji član obitelji. S njime bi ušao u kuću i postavio ga na kamin te blagoslovio krštenom vodom. Kada bi se zapalio tinjao bi do Sveta tri kralja i vjerovalo se da će onu kuću u kojoj se ugasi zadesiti nesreća. Pepeo dogoijelog badnjaka posipao bi se po vinogradima, poljima i voćnjacima, a vjerovalo se da taj čin donosi plodnu godinu. Unošenje badnjaka u kuću bio je središnji događaj večeri. 

Badnjak, odnosno Tri velika panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo, postavlja se pored ognjišta gdje gori cijeli noć i grije ukućane dok iščekuju dolazak ponoći i Isusova rođenja, odnosno odlaska na Ponoćku. Iz njihove vatre palile su se svijeće, a često bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio hrane i pića, a njihova bi vatra trebala donijet i mir i dobro ukućanima. 

Kada bi otac obitelji unosio badnjak, čestitao bi ukućanima: "Hvaljen Isus! Na dobro vam došla Badnja veče!", a oni bi mu potom uzvraćali: „I s tobom zajedno“. Sveta misa ponoćka jedna je od najsvečanijih misa u godini i jedina, koja se slavi u pola noći. Svečano bi se dočekala polnoćka koju je krasilo božićno narodno pjevanje uz pratnju orgulja, zadivljujuća božićna jelka ukrašena kuglicama te jedinstvene crkvene jaslice, svojim raskošnim izgledom privlačile bi brojne vjernike u crkve. Nakon Ponoćke, okupljeni vjernici jedni drugima čestitaju:"Sretan Božić" i vraćaju se svojim kućama gdje bi se najčešće častili sa obilatim jelima poput francuske salate, pršuta, sira, sarmi, raznih jela te raznovrsnim božićnim kolačima i pićima. Uz druženje i pjesmu slavili bi Badnji dan koji je bio ispunjen posebnim uzbuđenjem i iščekivanjem Kristovog rođenja kao i početak Božića – blagdana mira i ljubavi, za mnoge najljepšeg dana u cijeloj godini.

Božićno raspoloženje trajalo bi sve do blagdana Sveta tri kralja. Morao se poštovati običaj da se iza crkvenog obreda odlazi ravno kući. O hrani su brinule žene, dok su muškarci morali odlučiti što će poslužiti za zdravicu. Božić predstavlja početak nove godine. Svi mu se raduju, stari i mladi te bogati i siromašni. Za obiteljskim ručkom pale se božićne svijeće koje se već nalaze u pšenici, posijanoj u zdjelu na blagdan svete Lucije. Tradicionalna hrvatska katolička čestitka glasi: “Na dobro vam došo Božić“, Sveto porođenje Isusovo, a ljudi odgovaraju: „I s tobom Bog dao zajedno“. 

Stipandan je drugi dan Božića. Ljudi bi taj dan posvećivali konjima jer je sv.Stjepan zaštitnik konja. Ivandan je treći dan Božića, na sv.Ivana se taj dan radi blagoslov vina u crkvama. Tada bi se također pomela kuća jer žene nisu smjele mesti na sam Božić ili Stipandan. Stara godina bi završavala uz molitve i škropljenje djece, kuće, dvorišta i štale. Nova godina bi se s veseljem dočekala. Čestitalo se uz riječi: “Na dobro vam došla Nova godina“. Najčešći odgovor bi bio: “I s tobom Bog dao zajedno“. Također, narod bi se prisjećao i svojih najmilijih koji nisu više bili prisutni. Sveta tri kralja označavaju završetak božićnih blagdana. Taj se blagdan nekada zvao Tri mudraca od istoka. Na sveta tri kralja bilo je Vodokršće, te bi svećenik na misi blagoslovio vodu koja se nosila kućama za slučaj nesreće, bolesti ili smrti. U crkvama se blagoslivlja voda koju će domaćini čuvati u svojim kućama i po potrebi škropiti ukućane, stoku i slično. Na taj se dan iznosi pepeo i nedogorjeli badnjak te ostavlja u masliniku ili voćnjaku kako bi služio kao zaštita od nevremena. Isto tako, iz kuće se iznosi božićni bor. Župnici blagoslivljaju kuće, a domaćini pripreme nešto novca, ali i domaćeg pršuta. Dani božićnih blagdana koji sadrže posjete obitelji, prijateljima i susjedima predstavljaju vjernicima pripadanje Božjem narodu. Djetinjce, materice i očići običaji su vezani za tri tjedna prije Božića običaji su u Trogiru i okolici. 

Dani iza Božića blagdani su: 26.12. sv.Stjepan, 27.12. sv.Ivan, 28.12. Nevina dječica, 30.12. sveta obitelj obilježeni su običajima i tradicijom. Na staru godinu-Silvestrovo uvečer, ponovo se pale badnjaci i svijeća, i zapravo se ponavljaju božićni običaji, priprema se doček Nove Godine uz slavlje. U dane vjerskih blagdana pripadnici pojedinih vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj imaju pravo na neradni dan, i to: kršćani koji slave blagdan Božića na dan 7.siječnja toga dana po julijanskom kalendaru. 

Božićni blagdani u Republici Hrvatskoj su: Nova godina: 1.siječnja; Bogojavljanje ili Sveta tri kralja: 6.siječnja;  Božić: 25.prosinca; Prvi dan po Božiću Sv. Stjepan 26.prosinca, to su neradni dani. 

Danas se doček Nove godine slavi u krugu obitelji ili na trgovima gradova uz prigodan zabavni program uz ples i pjevanje, dobru zabavu, zdravicu i vatromet. 

U čarobnom ugođaju adventa napisala i obradila Ksenija Baričević.Neke zanimljivosti o adventu koje možda niste znali a zaboravili ste pogledajte na youtubu kanalu Magical advent. Podijelite ovu priču i odaberite vašu društvenu mrežu. 

Božićni običaji... https://youtube.com/playlist?list=PLkerA7z6A9xVPUHTHYTTNa6_LWVGRzUDt&si=EDtnOGJ20YFC9FTe