13. prosinac Sveta Lucija i legenda

 Sveta Lucija i legenda

Sveta Lucija 13. prosinca je kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Sveta Lucija je i zaštitnica ratara, slijepaca, lađara, staklara, krojača, pisara, vratara. Njezino ime u prijevodu s latinskog znači SVIJETLA pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo božićne noći. Svjetlana je hrvatska inačica imena Lucija. 

Sveta Lucija je rođena u 4.stoljeću na Siciliji u imućnoj obitelji. Imala je bolesnu majku za koju je molila Svetu Agatu da joj pomogne. No, ona joj je rekla da je majku već sama ozdravila svojom vjerom u Gospodina. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoj imetak razdijeliti siromasima. Majka joj je govorila da radi krivo, i da imetak podijeli nakon smrti ali ona je bila odlučna. Rekla je: „Naša dobra dijela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost“, zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Po tadašnjim zakonima kao kršćanka ona je bila vrlo opasna, stoga su je zatvorili u tamnicu gdje su je podvrgli raznim mučenjima.

Legenda pripovjeda....

....da je Lucija bila odvažna i na uvrede odgovarala: „Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga.“ Bijesan car Dioklecijan se zgrozio i rekao da će je otpremiti u kuću bludnica da joj bude oskrvljena čistoća i onda će ju ostaviti njen Duh Sveti. Ona mu je odgovorila: „Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu.“ 

Mučitelji su je zalili smolom i zapalili, ali vatra ju nije zahvaćala. Na kraju su joj vrat proboli mačem. Prema predaji, Svetoj Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida. Poznato je također da se u hrvatskoj tradicijskoj kulturi dani od Svete Lucije do Božića nazivaju vidioci i uz njih se vežu različite proricanje, slutnje, gatanje, vidovitosti. 

Na svetu Luciju puno se proricalo, posebno o udaji. Toga su dana neudane djevojke na jedanaest papirića ispisale imena momaka za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan. Svakog su dana po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Zadnji su papirić na Božić odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog momka. Sijanje božićne pšenice je simbol obnove života i plodnosti, a običaj seže od starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Uz hrvatsko podneblje, jedine zemlje koje drže do ovog običaja su Portugal i južna Italija.  

Hrvati na blagdan Svete Lucije 13.prosinca siju pšenicu što označava simbol života u krščanstvu, koju zalijevaju i podrezuju kako bi imala što ljepši oblik. Običaj je da se pšenica ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, ako pšenica bude gusta i lijepa znači da se možemo nadati dobrom urodu slijedeće godine, nakon završetka adventa posijana pšenica u tanjuriću se nesmije se bacati u smeće već se ostavi vani da ptice pojedu, da se ptice nahrane. 

U čarobnom ugođaju adventa napisala i obradila Ksenija Baričević.

Neke zanimljivosti o adventu koje možda niste znali a zaboravili ste pogledajte na youtubu kanalu Magic Advent. Podijelite ovu priču, odaberite vašu platformu!  

Blog www.magicaladvent.blogspot.com